CRKVA U SARAJEVU U VI, SARAJEVO TEK U XV STOLJEĆU?
Ranokršćanska i Vizantijska umjetnost
CRKVA U SARAJEVU U VI, SARAJEVO TEK U XV STOLJEĆU?
„U prvih pet vjekova naše ere nema tačne granice između Ranokršćanske i Vizantijske umjetnosti“, H. W. Janson, pa ne može biti ni u crkvama VI st. u Blagaju i Sarajevu. Granice se, raskolom jedinstvenog kršćanstva, uvode tek 1054. godine. Konstrukcija ranokršćanske crkve baštini konstrukciju grčko - rimske bazilike.
&
Kršćanstvo se pojavilo sa Isusom Kristom početkom n.e. u Nazaretu, Palestina. Širilo se u robovlasničkom Rimu. Gdje i kada su bila stvorena prva hrišćanska umjetnička djela, ostaje predmet pretpostavki? Od sačuvanih spomenika ni za jedan se ne može reći da je rađen prije 200. godine. U stvari mi znamo veoma malo o toj umjetnosti sve do Konstantina Velikog – do 323. godine: slikane dekoracije u rimskim katakombama jedina su veća i povezana za koje znamo – u našem prilogu. Apsurdno zvuči, ali naš Historik Janson tvrdi: „da Rim prije Konstantina nije bio3. g. je Balkan pod utjecajem močnih centara zapadnog i istočnog Rimskog Carstva u RimRima i Carigrada. Ali od sačuvanih spomenika ni za jedan se ne može reći da je rađen prije 200 godina kršćanske ere. Prvi centri hrišćanstva i umjetnosti su bili Aleksandrija, Antiohija, Sirija i Palestina, odakle su najstarije hrišćanske zajednice jevrejskih otpadnika tokom prvih 100/200 godina postali hrišćani.
Na Italskoj STRANI Jadrana Googl u VI/IX st.nudi: Rim i Ravenu; na otocima Dalmacije: Poreč, Zadar, Split, Krk, Nin,Trogir, u unutrašnjosti: Blagaj, pisanije „Radio znanje“ Rtv BiH-1: u VI st. nudi crkvu u Sarajevu?
.
Slikana tavanica poč. IV st. katakombe, Rim; Crkva Sv. Pavla izvan zidina Rima, 384.g, H. W. Janson; crkva Ravena.
RAVENA „Bazilika svetog San Vitale ili Bazilika svetog Vitalea u Raveni je bizantska crkva posvećena svetom Vitaleu - rimski rob i kršćanski mučenik čiji je kult ojačao krajem IV stoljeća koju je dao izgraditi car Justinijan od 540. – 547; najznačajniji spomenik bizantske arhitekture u zapadnoj Europi i jedan od najznačajnijih spomenika bizantske umjetnosti uopće. Zbog toga je, zajedno sa sedam drugih spomenika, upisana na UNESCO-v popis umjet. svjetske baštine u Europi 1996. godine pod imenom: "Ranokršćanski spomenici i mozaici u Raveni".
Historiografija je davno utvrdila činjenice iz našeg naslova. Ovaj tekst negira tvrdnje: u Blagaju je u VI stoljeću organizirana hrišćanska zajednica i crkva, u Sarajevu je stara Pravoslavna crkva iz VI st., onda kada u Sarajevu nije bilo ni Sarajeva, ni Slavena, samo je mogla biti neka druga crkva krštenih Ilira, Romana, maniheja, arijanaca..., ili nikakva, ali? Raskol jedinstvenog hrišćanstva se desio tj. podjelio1054. g. na: katoličanstvo Rima i pravoslavlje Carigrada, sa crkvama, u Bosni bez crkve - sa stećcima, se javlja bogumilstvo.
Doduše, i prije raskola, čak i prije dolaska Slavena osjećale su se relig. razlike između Rima i Carigrada.
Dodajmo još jednu razliku:“Papa, Grgur I Veliki (540-604) je prvi latinski pisac koji spominje Slavene u Istri i Dalmaciji. Moguče da je to prvi talas Slavena ka Bizantu? Izvori tvrde: da su Romani naseljavali otoke i graddove Dalmacije, a da su Slaveni bili okolo gradova i u zaleđu Dalmacije, koje ujedinjuje religija i trgovina.
O previranju religija i umjetnosti na zap. Balkanu je primjer SOLIN kod Splita. „Salona je prije Rimljana bilo ilirsko naselje. Za čitava rim. vladanja Salona je gl. grad provincije Dalmacije. U poč. VII st., dolaskom Avara i Slavena, Salona je opljačkana i i poharana, a njeno se stanovništvo sklonilo na otoke i u obližnju Dioklecijanovu palaču. Ruševine Salone idu u red najznačajnijih arheol. lokaliteta u bivš. Jugoslaviji: gradski bedemi s vratima i kulama, foruma, teatara, hramova, amfiteatara, grob kršć. mučenika Dujma, ostaci crkve i benediktinskog samostana iz 852., temelji trobrodne i jednobrodne bazilike na lokalitetu Šuplja crkva u XI stolječu.“
| |
|
|
|
|
|
|
| Nemamo foto-dokumenata crkve u Blagaju i Sarajevu iz VI stoljeća, jer one nisu ni postojale. |
| |
Crkva sv. Križa, poznata i kao „najmanja katedrala na svijetu”, najpoznatiji je ninski građevni spomenik. Nalazi se pokraj župne crkve u Ninu. Datira iz 9. stoljeća, a oblikom podsjeća na grčki jednokraki križ. Krakovi su presvođeni kubastim svodom, vanjski dio je ukrašen nizom slijepih niša, dok je kupola nepravilnog elipsoidnog oblika koji se prema vrhu suzuje a s vanjske strane ukrašena slijepim nišama.
Crkva sv. Donata sa zvonikom katedrale Sv. Stošije u pozadini.
Crkva sv. Donata (izvorno Svetoga Trojstva) najvrjedniji je spomenik predromaničkog graditeljstva ranog srednjeg vijeka (9. stoljeće) u Hrvatskoj i simbol grada Zadra, a zbog osebujnog oblika jedna od najznačajnijih takve vrste u Europi.
|
| ||
| |||
Ostatci bazilike na lokalitetu Erešove bare |
| Krstionica pored crkve sv. Vida | |
|
|
|
|
|
|
|
|
.jpg)
Metkovići, crkva sv. Vida u Vidu
Iako se zasigurno odavna znalo da se na mjestu današnje crkvice Sv. Vida u Vidu nekada nalazila velika starokršćanska bazilika prva istraživanja počet će tek sedamdesetih godina XX. stoljeća.
Stara pravoslavna crkva u Sarajevu, 1539.
Sv. Sofija u Carigradu VI st. Stara pravoslavna crkva u Sarajevu, corpus delicti!
Eufrazijeva bazilika podignuta u vrijeme biskupa Eufrazija, u 6. stoljeću u Poreču, na UNESCO-voj listi svjetske baštine.
Ranije Konstantin I Veliki 323. g. premješta Carstvo iz Italije u Bizat. Krajen V st Bizant je prebrodio svoju krizu za Justinijana I (527-565). Nadalje Bizant uspijeva suzbiti pred Carigradskim zidinama Avarsko-Slavensku vojsku, a sa istoka zaustaviti (628) vojsku Perzije. Nakon toga, biz.car Vasilije (976-1o25) savladao je mak. cara Samuila i zavladao Balkanom. Od tada se, eventualno, ili tačnije od 1054. g. kada se u arhitekturi biz. umjet. javljaju crkve-bazilike s osnovom grč. križa, koje ovdje spominjemo, a ne „Pravoslavna crkva u Sarajevu iz VI stoljeća“. U vrijeme „zlatnog doba“ Justinijan (527-565) drži Mala Azija, Grčku iBalkan do Dunava... a to je vrijeme prije dolaska Slavena na Balkan. U to vrijeme su dežurni u Googlu stavili: u Blagaju i Sarajevu svoje stare crkve. Nisu vodili računa da „čitaoci ne čitaju kako piše“, već i da misle šta je pisac htio da kaže; da budu „naj“ u Bosni, amen! Tek 614-616. Avari i Slaveni prodiru na istočnu obalu Jadrana, te zauzimaju, pljačkaju i razaraju spomenutu Salonu. Godine 626. Avari i Slaveni su zaustavljeni ispred zidina Carigrada. Ali, daleko nakon tih događaja, i nakon Pravoslavne crkve u Sarajevu iz VI st. nakon 200 godina: „860 - 880. - Srbi tek tada primaju kršćanstvo. „Googl. Ali, to još nije pravoslavlje, pravoslavlje će biti 1054. godine nakon raskola jedinstvenog hrišćanstva, što znaći još oko 200 godina, što je ukupno: „crkva u Sarajevu u VI st. traje 400 godina prije pravoslavlja, a oko 1000 g. prije imena „Saraj ovasi“ - Sarajevo 146o. godine. Ne bi se reklo da je to jutarnje pisanije Radio znanje, Rtv BiH-1, ili nešto drugo?
SARAJEVO
&
Po toj logici „6. st“, su oni pravoslavni-Srbi koji su ranije sagradili crkvu u Sarajrvu, pa su se zatim na Balkanu kasnije pojavili- početkom VII stoljeća. Jer su se „Slaveni - doselili na Balkanski poluotok u prvoj pol. VII st “, Pa tako srpski enciklopedisti pišu o sebi i „po sebi“ jer kažu kako je bilo!
Rimljani prvi put sa Ilirima dolaze u sukob, zbog gusarenja na Jadranu 228. godine stare ere. Na Vranduku kod Zenice u tzv. Batonskom ratu Iliri konačno gube rat sa Rimljanima od 6. do 9. godine.
I Iliri i Slaveni su prije kršćanstva bili dualisti-dva boga ili su bili tzv. prirodne vjere, kao i Rimljani. U religioznim obredima Rimljani su bili sitničavo predani. Glavni oblici njihova gatanja bijahu: promatranje ptica i munje. Prije svakog važnijeg pol. i ratnog podhvata, od čega bi zavisila odluka, odgoda ili potvrda. Poslije takvog vjerovanja dolazi kršćanstvo, a zatim i spomenuta podjela ili raskol na katoličanstvo, pravoslavlje i bogumilstvo u Bosni, ali tek 1054. godine.
|
| |||||||||
|
|
| |||||||
„U BLAGAJU, na gotovo nepristupačnoj lokaciji, iznad izvorišta rijeke Bune, smještena je Zelena pećina - prahistorijsko pećinsko naselje. Nalazi iz ove pećine pripadaju dobu neolita i vežu se za hvarsko-lisičićku grupu.
„U antici je na području Blagaja je postojala ilirska utvrda i rimski castrum. Organizirana kršćanska zajednica u Blagaju nazočna je još od 5. ili 6. stoljeća, što je također potvrđeno i novijim istraživanjima.[4] Tragovi su i u toponimima, poput uzvisine Veliki križ (127 m) kod Podgrađa, Dračevice i Jarka. U vrijeme bizantskog carstva car Justinijan je dao izgraditi nekoliko utvrđenih gradova na tom području. Blagaj se spominje Konstantin Porfirogenet u svom djelu De administrando imperio („O upravljanju carstvom”) kao Bona, dio Zahumlja. Za vrijeme Stefana Nemanje Zahumlje je bilo pod dominacijom Raške države“, Googl.
Vrhbosna je srednjovjekovna župa i jezgra srednjovjekovne bosanske države, Konstantin Porfirogenet je naziva imenom „zemljica Bosna“. Prostirala se oko izvora rijeke Bosne, s gradovima Vrhbosnom, Hodidjedom i Kotorcem. Na mjestu grada Vrhbosne, Turci su izgradili Sarajevo.
Hodidjed, sredjovjekovni utvrđeni grad koji se nalazio na brijegu iznad Miljacke; grad porodice Radenovića. Bio je jedini utvrđeni grad u Vrhbosanskoj župi. Služio je i kao tamnica i kovanje novca. Prvi put se spominje 1428. Turci su ga osvojili oko 1435. godine.
Cijenjeni, ne bih ovdje o Blagaju i okolo njega navodio slična pitanja i nudio slične odgovore, koji se sami nameću...
Sarajevo, 02. maj, 2021. Ragib Lubovac Ččelebija
Primjedbe
Objavi komentar