FENOMEN AUTOHTONIH ILIRA NA ZAPADNOM BALKANU

FENOMEN AUTOHTONIH ILIRA NA ZAPADNOM BALKANU

Jasna Šamić-naučnica..., u Pogledima „Oslobodjenja“, Sarajevo, pod naslovom Pariz moje mladosti: donosi niz podataka o srednjov. Bosni, o bogumilima o pismu bosančici... ali zanimljvo, ne spominje domaćine Ilire; po samoj činjenici da su u BiH oni gena 40% autohtonih Ilira. Tom temom se bave i drugi autori, naravno, svako iz svog drugog ugla; pokušavam to sažeti, slaganjem kockica, u jedan „mozaik“, s riminiziranim ilir. božanstvima: Dijana, Silvan..., pri čemu Ilir Dioklecijan u Splitu bi rimski car, kraljica Teuta u Jezeru kod Jajca.

Keramika s trakastim ukrasom (sa Ilirima) stigla je u Podunavlje i na Balkan iz istočne Njemačke, a njezini nosioci, Prailiri, prodrli su u svom pohodu sve do Grčke, tako da je i Homerov Odisej, legendarni kralj otoka Itake, autor drvenog konja Troje... po narodnosti Ilir, do tvrdnje: da su Grci - Dorani i Jonjani gena Ilira, Wikipedija, te uz Zlatnu masku Trbenište, Makedonija, stoji pojam Iliri „fenomen“. Dobro se tih gena - preda nisu sjetili naši susjedi Slaveni, bar ne bi danas nosili teret genocida? Oni koji su bili protiv nosili su „glavu u torbi“ kao što je bio Zoran Đinđić... predsjednik Vlade Srbije i lider Demokratske stranke Srbije, na kojega je 2003. godine u Beogradu izvršen atentat.

Osjeti označavaju fiziološku percepciju okoliša osjetilnim organima. Fenomen je pojava koja se u čulima pojavljuje u subjektu „na prvi pogled“. Po Kantu suprotno noumenu, objektivno „stvar o sebi“. Fenomeni se javljaju u životu, prirodi i umjetnosti; prema tome odakle dolaze podražaji za crtež, grafijku ili sliku, za kiparstvo ili arhitekturu; kad posmatrač čulima osjeća prvu pojavu i predstavu, analizom i umom dolazi do sadržaja pojma ili istine. Iliri su baštinili posebno kiparstvo i jezik, a danas se u Bosni evidentira oko 40% BiH stanovnika gena ilira. Tome dodajemo prethistorijsku umjetnost naturalizma + primjese natur-umjetnost Rimljana kod Ilira i hist. umj. simbolizma stećaka „zemljice Bosne“. Otud i ovaj tekst. Gusarenje, pobune i ratovi Ilira u Rimskom Carstvu sa Ilirima na zap. Balkanu su: Drač, Vranduk i Split i Jezero. Povod prvog sukoba Ilira i Rimljana je gusarenje na Jadranu, kad Iliri gube bitku kod Drača, padom Vranduka na rijeci Bosni (od 6. do 9. god), kad pada Panonija Ilira, Rimski car Ilir Dioklecijan s rezidencijom u Splitu, te dom kraljice Ilira Teute čarobno Jezero kod Jajca su četiri bitna centra.

Ime Ilir Prema starogrčkoj legendi koju je zapisao Apolodor, Illyrios, rodonačelnik ilirskog roda, sin je Feničanina Kadma i njegove žene Harmonije. Po nalogu svoga oca Agenora, kralja Feničana, Kadmo je morao poči u potragu za svojom sestrom Europom koju je bio ugrabio Zeus. Nakon mnogih lutanja, ne usudivši se neobavljena posla vratiti u domovinu, zaustavio se sa svojim drugovima u Beociji u Grčkoj i tu osnovao grad Tebu. Oženivši se Harmonijom, kćerkom boga rata Aresa i boginje Afrodite, ode Kadmo po nalogu proročišta među ilirske Enhelejce i postade njihov kralj. Tu, u zemlji Ilira, rodi im se sin Illyrios, po kojem su Iliri dobili ime. U starosti Kadmo i Harmonija pretvorili su se u zmije i u tom obliku nastavili živjeti na Elizejskim poljanama. Centar Ilira je sjeverno od antičke Grčke (Makedonija i Epir) na čijoj teritoriji je početkom IV stoljeća pne osnovano Ilirsko kraljevstvo.

Ilirski ratovi su vojni sukobi između Ilirskog s kraljicom Ilira Teutom i Rimskog Carstva trajali od 229. pne. do 168. pne.. Počeli su sprječavanjem piratskih napade na grčke i rimske trgovačke brodove po Jadranskom moru, kad Rim šalje 200 brodova, 20.000 vojnika i 2.000 konjanika. Dvije su se vojske uputile prema Draču. Tu su natjerali Ilire da napuste opsadu i rasprše svoje snage. Posljednji je rat tzv. Batonov ustanak na Vranduku u Bosni, kad Rim šalje 190.000 ratnika, kad zvanično ilir. Panonija pada i postaje Rimska provincija. Ili ti: „Nakon sto su Rimljani relativno kasno osvojili Ilirik (u koji je u potpunosti spadala danasnja BiH,Dalmacija,Crna Gora prema Albaniji ) , Desidijati ciji je centar bio na podrucuju danasnje Breze i Visokog organizuju ustanak i tek nakon ogromnih 9 legija koje su povukli iz danasnjih dijelova Njemacke i Francuske su Rimljani uspjeli skrsiti taj ustanak. Sve druge zemlje bi slavile takve ratnike (kao sto rade danasnji Spanci,Francuzi,Englezi)“.

„Rezultati istraživanja iGENEA instituta navode da je dominantni genetski sastav stanovništva u BiH 40% ilirski, 20% gotski (germanski), 15% keltski, 15% slavenski dok ostatak pripada drugim grupama“, Wikipedija. Analiza dobijenih podataka pokazala je da stanovnici Makedonije imaju najsličniji DNK profila sa Bugarima i Srbima, Hrvati sa Bošnjacima i Srbima. Genetske mape nisu tako jasne kao lingvističke, ali su suptilnije“. Vizuelne umjetnosti su očigledne! Drugi izvor kaže: „Bosanci i Hercegovci su u najvećoj mjeri nasljednici Ilira 40%, Germana 20%, Kelta 15%, Slavena 1o%“. „Gentis, rod, gens je ujedinjavao ljude prvobitne zajednice koji su vodili zajedničko domačinstvo i koji su među sobom bili povezani zajedničkim podrijeklom od jedne pramajke ili praoca... Ilirska su plemena sjeverno od antičke Grčke (Makedonija i Epir) na čijoj teritoriji je početkom IV st. osnovano Ilirsko kraljevstvo. Potom u V i VIII st. na područje Bosne i Hercegovine dolaze Goti koji ostavljaju svoje tragove, a u VII i VIII st. naseljavaju se Slaveni koji se vremenom miješaju sa domaćim zatečenim stanovništvom.

A zatim se u X i XII st. desio znatan priliv bogumila dualista Zaratustre i Mana iz Perzije, kada iz Raške Srbije Stefan Nemanja i sin mu Sveti Sava idejom: Ubij, na lomaču, seci jezik, progone bogumile u Bosnu i Hum. Od raskola ili podjele crkve na katoličku i pravoslavnu vjeru 1054. god. za oko 300 godina oni ne štuju crkve i groblja, već se svome Bogu mole u svojim kućama, klešu stećke i sahranjuju se u nekropolama stećaka; Rimskom Carstvu i Bizantskom odlučno su kazali: NE. Povelja Kulina bana Dubrovčanima je pisana 1.189. bosančicom. Kulin Ban na Bilinom polju u Zenici 2003. afirmiše 10.000 bogumila; gdje je Kulin ban u ime bogumila-dualista rimskom izaslaniku Ivanom de Kazamarisom izrazio kajanje, ali prividno, jer slijedeće godine ban je „nestaje“, Enciklopedija, Zgb, pokret ostaje, sve do Osmanskih osvajanja Bosne 1463. kada gro bogumila Meki kaže: DA! „Iliri jesu Indo-Europljani i pricati ovdje o nekom genu kod Hrvata koji datira prije Seobe Indo-Europljana je ravno ludilu... barem po mome viđenju... slobodno možete ubaciti i teoriju da su Hrvati možda ETRUŠČANI.. tko zna... kako je krenulo možda i tu teoriju razmotre... Ili evo još bolje... Možda su Hrvati sa Atlantide? Pa ljudi moji o čemu se ovdje priča? Kao da su Hrvati jedini narod u Europi koji bi imao starosjedilackog gena u sebi? Pa koja je danas europska nacija homogena? Što je nacija uopće? Svijest o pripadnosti jednoj kulturi i zajednici... A te teorije o Hrvatima da imaju GEN prije naseljavanja INDO-EUROPLJANA pricajte nekome drugome...“, Wikipedija. Slijedi još nešto slično. „Bela Srbija je bila oblast u Evropi koja je prema navodima vizantijskog cara Konstantina Porfirogenita (913—959) u spisu O upravljanju Carstvom bila prapostojbina Srba iz koje su oni krenuli na Balkansko poluostrvo. O položaju Bele Srbije postoje različite teorije. Jedna od ovih teorija Belu Srbiju smešta na područje današnje istočne Nemačke, gde je istorijski potvrđeno postojanje srpske kneževine i kraljevine između 7. i 10. veka, na području koje danas naseljavaju Lužički Srbi“, Wikipedija. Sumnjam? Nada Klaić Srednjovjekovna Bosna, spominje Bijele Hrvate, a sad Srbi pišu i Beli Srbi. „Čini se da rani srednji vijek svjedoći da su samo dvije veće skupine Hrvata i Srba uspjele pretvoriti svoje etničko ime pod kojim su se doselili u politički pojam, u državu“. „Ćirković, koji želi Bosnu promatrati kao srpsku zemlju, vrijedi isto toliko koliko i Šišićevo dokazivanje o hrvatstvu Bosne“, Nade Klaić. A to svojatanje „zemljicu Bosnu“ prati Bosnu od X st. odkako ona zna za sebe. Zanimljivo, da je njen odgovor uvijek bila: umjetnost – i ona prva: stečci, koju veliki Krleža nazva „kult ljepote!“. Treći izvor: „Rezultati istraživanja iGENEA instituta navode da je dominantni genetski sastav stnaovništva u BiH 40% ilirski, 20% gotski (germanski), 15% keltski, 15% slavenski Ako gledamo na prosječni postotak Ilirskog gena I1b onda on iznosi preko 40% u Hrvatskoj, preko 50% u Bosni, a oko 29% u Srbiji“. Poznato je da u 5. vijeku na područje Bosne dolaze Goti (Germani) koji ostavljaju svoje tragove, a u VII i VIII st. naseljavaju se Slaveni koji se vremenom miješaju sa domaćim zatečenim stanovništvom. “. Pri tome otpadaju priče o dominaciji ovih ili onih-drgih ili trećih.

Dok jedni izvori prenaglašavaju Ilire u Dalmaciji i Istri, drugi ih i ne spominju, kao što ne spominju ni prisustvo Romana. A Slaveni su dolaskom u sjev. Dalmaciju, tvrde izvoru, tu zatekli Romane na otocima i gradovima Dalmacije, pa su se oni u prvo vrijeme naseljavali okolo gradova i u zaleđu na kopnu Dalmacije. Tako da su te neke druge pisanije „luk i voda“. Da se našalim kao i autor sa Hrvatima koji su „možda bili Etruščani ili s Atlantide; pa su kasnije Slaveni rekli Romanima, eh, hajte vi sada u svoju Italiju, i ovi se pokupili i otišli ... a Slaveni potom zauzeli te gradove, jel' tako? Ili još bolje; a onih „Rider-Ilira u sjev. Dalmaciji u to vrijeme tu nije ni bilo ili su to bili Romani? Iliri nam sada i ne trebaju, fino! Ili, možda to čitaoci još bolje prosude? „DOLAZAK SLAVENA - U VI. i VII. stoljeću na istarski poluotok provaljuju Slaveni. Papa Grgur I. pisao je o tome 600. godine solinskom biskupu Maksimu kako Slaveni preko Istre nadiru u Italiju. Do veće kolonizacije Slavena dolazi poslije 788. godine, kada je Istrom zavladala franačka država, koja kao kmetove u većem broju dovodi Slavene. Činjenica da je Istra od Raše i Učke na istok pripadala franačkoj državi pospješila je priliv slavenskog življa u unutrašnjost Istre. U to je vrijeme sasvim pohrvaćeno kvarnersko primorje sve do Učke i dalje do Labina. Iz razdoblja intenzivne slavenske kolonizacije potječe i naziv starog hrvatskog utvrđenog naselja Gočan, nedaleko od Barbana“.

Nakon ovih podataka gena kod naroda zap. Balkana, čitaocima ostaje da kritički sami procjene strukture nacija. Otud Bosna i Hercegovina, „kakva je takva je“, bogata sa 4/5 religija i nacija, s karakteristikom rasutosti, bolje reći izmješanosti i bogatstvom-dominira. & Još nedovoljno ocijenjen ilirski prilog ant. kulture obilan je i raznovrstan. Ako i nije uloga Ilira ravna ulozi što su je u formiranju ant. kulture imali npr. Etrurci i neki drugi narodi staroga svijeta, njiovo mjesto je s Keltima, kojima su se donedavna pripisivali i mnogi elementi „nepoznate“ ilir. kulture. Iako su Iliri tek u dodiru s grč. svijetom a kasnije osobito s Rimom, dodali svojim dotadašnjim zanatsko-umjetničkim aktivnostima i živ interes za kamenu skulpturu, ostavili su na tom području brojne primjere zanimljivog stilsko-umjetničkog oblikovanja (portretna plastika na nadgrobnim spomenicima, likovnih božanstava na žrtvenicima i drugim kultnim slikama, sepulkarno-ritualne scene). Izražavajući jasne primitivne i antiklasične komponente prostornog i likovnog oblikovanja, ova umjetnost-koja je u prvo vrijeme rim. vladavine u Iliriku ostala potisnuta zbog naglog prodora novih koncepcija, što ih je sa sobom donosila romanizacija – znači osvježenje ant. skulpture na izmaku njenog skoro milenijskog razvoja. Tu su na prvom mjestu, zanimljiva likovna ostvarenja figurativno najčešće prikazivanih ilir. božanstava: Silvana, Dijane i Nimfa, a onda i portreta plastika s nadgrobnih spomenika...primjer su zato osobito kasnoant. stele iz Zenice i Kavadaraca.

Vojna i likovna prisutnost Ilira na zap. Balkanu

Rečeno je u početku teksta: prvi ratni sukobi Ilira kraljice Teute s rezidencijom u Jezeru kod jajca,sa Rimljanima desio se 229 godine, povodom ilirskog gusarenja na Jonskom I Jadranskom moru. Tada su Rimljani sakupili vojsku od 20.000 vojnika, 2.000 konjanika i 200 ratnih brodova i tako su prvi put stupili na tlo zap. Balkana. Posljednji je rat bio protiv tzv. Batonski ustanak, poraz Ilira na Vranduku kod Zenice od 6. do 9. god pne., kad je Rim poslao 190.000 ratnika, kad službeno Ilirska Panonija postaje Rimska provincija. Zanimljivo, kasnije će Ilir Dioklecijan postati rimski car. Područje današnje Bosne i Hercegovine je naseljeno od doba neolita. U brončano doba, neolitsko stanovništvo su zamijenili Iliri, narod koji je govorio zajednički indoeuropski jezik. Oni su Bosni i Hercegovini dali trajno kulturno, etničko i političko obilježje. Iliri se javljaju kao nosioci tehnike obrade metala u okviru halštatske kulture. Njihovu kompaktnost razbio je dolazak Slavena na ove prostore u VII st. pslije Krista. Iliri su na prostorima koje su nastavali ostavili značajna arheol. svjedočanstva o svojoj materijalnoj i duhovnoj kulturi. Isprva su razvijali umjetnost u kojoj su ugl. prevladavali geometrijski motivi (trokuti, rombovi, kružnice, spirale i dr.), najčešće na kovinskim ukrasima i uporabnim predmetima, ali i na keramičkim posudama. Već u VI. st. pr. Kr. jačaju utjecaji helenske umjetnosti, koja je prodirala izravno dolinama rijeka, preko grč. kolonija na Jonskom i juž. dijelovima Jadranskoga mora ili preko etrurskih i drugih kultura u Italiji. Pod utjecajem grč. antropomorfne umjetnosti, ali i s razvojem lik. formi umjetnosti kod samih Ilira, u različitim dijelovima ilirskih zemalja: pojavio se niz vrijednih umj. ostvarenja, što potvrđuju i naši prilozi:

Stolac, Badanj, Crtež konja 12.000 god. pne, Ilirski Daorson, oko 400. god. st. ere.Vranduk; Ilirski reljef; Diana,Glamoč, Zlat. Maska Iz Trebeništa, Makedonija, što je blisko grč. Agamemnonovoj Mikeni... Ardijejska država pod Teutom prostire se od Neretve do Epira

Daorson (grčki: ΔΑΟΡΣΩΝ) je bio glavni grad heleniziranog Ilirskog plemena Daorsa, danas u selu Ošanići povrh Stoca (IV-III vijek pne.). Daorsi su bili ilirsko pleme koje je živjelo od 300. do 350. godine prije nove ere u dolini rijeke Neretve i ovdje izgradilo svoj megalitski grad. Danas se na pustom području nekadašnjeg grada Daorsona nalaze kamene ruševine i brojni spomenici. Ostaci ovog nekad najjačeg grada u širem području nalaze se u Ošanićima, blizu Stoca u Hercegovini. Činile su ga tri cjeline od kojih je središnja bila tvrđava – akropola koja je bila opasana "kiklopskim" zidinama od golemih kamenih blokova (sličan onima u Mikeni u Grčkoj). U njoj su bili smješteni svi važniji upravni, javni i vjerski objekti. Odbrambeni zid koji se pruža od jugozapada prema sjeveroistoku bio je dug 65 metara, širok 4,2 m, a visok između 4,5 i 7,5 metara, imao je vrata i tornjeve na oba kraja.[1] Daorsi su preuzeli grčki jezik i pismo, te su bili u stalnim trgovačkim vezama sa Grcima. Pronađeni su ostaci brojnih amfora za vino te dijelova fine keramike, ali najvredniji nalaz je brončana kaciga ukrašena nizom grčkih likova: Afrodite, Nike, Helija, Dioniza, Muza, Pegaza i drugih, a natpis na njoj je sličan natpisu na kacigi pronađenoj u Makedoniji. Pronađeni su također i ostaci granitne skulpture Kadma i Harmonije, ali i Ilirski reljef sa trinaest zmija i pet pari orlovskih krila.

Babilonska kapija, Perzija                                     Ilirski Daors                                                    Kapija u Mikeni, Grčka

Najpoznatija ilirska gradina Daorson i najumjetničkija nekropols stećaka Radimlja su kod Stoca „na pogledu oka“. Na jugu je Lavlja kapija u Mikeni, Grčka, na istoku je Ištarina kapija, Babilon. Daorson je nazvan „Bosanskom Mikenom“, nekropola i objekativni fotosi o njoj govore suprotno: Lavlja kapija u Mikeni se završava ravnom kamenom gredom. Čitaoci i gledaoci u estetskoj reflekvnoj i perceptivnoj pojavi iz foto-priloga“kapije“ Daorson vide kako se, iako je luk srušen, blokovi fino zidsnog kamena pri vrhu savijaju u formu polukruga. Što znači da polukružna Ilirska kapija u Daorsonu, kao „svastika i spirala na stečku, zapravo baštine umjetnost babilonske Perzije, a ne Grčke Mikene. Ilirski Daorson i kapije su tu građene oko 350 god. stare ere, kada su oko 50. god. pne. Gradinu i kapiju razorili Iliri-Dalmati. Prije bi, dakle, ilirski Daorson bio „Bosanski Babilin“. Konačno „među ilir. naseljima koja su prednjačila u održavanju autohtonih tradicija na prvom je mjestu Rider u sjev. Dalmaciji; jedinstvena zbirka njegovih epigrafskih spomenika glavni je izvor za proučavanje ilir. onomastike i ilir. jezika. Ala epitafi bosančicom na stećcima. Kod vizuelne umjetnosti reljefa su argumeni očigledni,što slijedi zar ne? Sve bi tu moglo biti tako kako nam Wikipedija nudi istinu. Jedino što nam se u sjev. Dalmaciji nude Slaveni, a potom Romani nestaju, nisu se valjda „pokupili i otišli u svoju Italiju?“,A zatim se tu javljaju Iliri?

Da bogumilski stećci baštine umj. Ilira, što potvrđuju prilozi koje nudimo:

Ilirska božica Diana + Urna za pepeo-kuća mrtvih, Glamoč = Stećak, Radimlja

Da Bosanci-Bošnjaci odkako znaju za sebe bogumili pismom bosančicom i jezikom autohtinih Ilira gaje vjeru dualizma Zaratustre i Mana, su neka vrsta slobodnjaka u Bosni, a da su najmanje bili gena Slavena, osim što su se, kao susjedi dodirivali - branili i primili nešto i od njih, jer pismo „bosančica i jezik balade Hasanaginice je ilirski“, Jakov Mikalja. & Wikipedija navode da je dominantni genetski sastav stnaovništva u BiH 40% ilirski. Do jučer je naziv Srpsko-hrvatski jezik Bosancima negirao Bosanski jezik. „Ako je ilirski jezik indoeuropski, onda Iliri ili nisu autohtoni, ili su ih indoeuropljani nekako naveli da ga upotrebljavaju.A opet, o tom jeziku znamo toliko malo da je i njegovo svrstavanje medju IE jezike pod upitnikom“. I to ide do šale. Od dolaska fratara u Bosnu do Provincije „Bosne Srebrene“ (i) Franjevci službeno dolaze u Bosnu godine 1291. da ispitaju pravovjernost bosanskih krstjana koji su optuživani kao krivo vjerci, A o inima drugim da i ne govorimo! Svejedno, bosanski, gen, vjera, jezik, umjetnost i kultura su fenomen za sebe i susjede. Ini čak tvrde: kako je i balada Hasanaginica srpsko-hrvatska, što je dalje od ludila, a u to vrijeme (XVIIst.) ini imaju crkveno pisanije žitije, crkve i manastire i crkvene jezike, bogumili klešu oko 100.000 stećkaka pismom bosančicom i dovoljan broj epitafa, koje Krleža naziva „kultom ljepote“ zap. Balkana. Nije „tuk na utuk. “Ako zatvorite vrata svim manama i istina će ostati vani.” Rabindranath Tagore. Afrička izreka kaže „Onaj ko laže za tebe, lagaće i o tebi“. Samo bosanska balada Hasanaginica je svjedok: da je Bosanski jezik u XVII st istina, a da su srpski i rvatski jezik bez književnih djla, daleko ispod, baladi Hasanaginici, zato su zapravo srpski i hrvatski jezik varijante bosanskog jezika, jer istina „kad tad“ ispliva na površinu. Kako se ovdje štovani autor šali sa Hrvatima, da su oni gena Etruščana ili su gena popularne Atlantide, ali su, otkako znaju za sebe, Bosanci, baš zato što su trpili, fakat genijalna nacija! Vidite samo ime „Zemljica Bosna“pri tom je „Srebrenica“ simbol Bosne!

Najmanja je, a najviše je njenih umjetnina na Listi UNESCO –a! Od 70.000 evidentiranih stećaka na 3.300 lokaliteta, u Bosni i Hercegovini nalazi se oko 60.000, u Hrvatskoj 4.400, u Crnoj Gori oko 3.500 i u Srbiji oko 4.100, i to u Sandžaku...

Sarajevo, 12. juli 2022. Ragib Lubovac Čelebija